Pozitivna sudska praksa - BiH

Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:46:15

Ovdje se mogu iznositi zanimljivi primjeri iz sudske prakse u BiH, pa evo da krenemo:

7.
Dostavljanje naredbi faksom
Član 11. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

BEZ OBZIRA ŠTO SU OD NADLEŽNOG ORGANA NAREDBE ZA VJEŠTAČENJE DOSTAVLJENE VJEŠTACIMA FAKSOM, TO NE MOŽE DOVESTI U PITANJE ZAKONITOST NALAZA I MIŠLJENJA VJEŠTAKA U SMISLU ČLANA 11. ZKP FBiH, KOJIM JE ODREĐENO DA SE NEZAKONITIM DOKAZIMA, NA KOJIMA SUD NE MOŽE ZASNOVATI SVOJU ODLUKU MOGU SMATRATI SAMO DOKAZI PRIBAVLJENI POVREDAMA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA PROPISANIH USTAVOM I MEĐUNARODNIM UGOVORIMA KOJE JE BOSNA I HERCEGOVINA RATIFIKOVALA ILI ONI KOJI SU PRIBAVLJENI BITNIM POVREDAMA TOG ZAKONA, A POD ŠTO SE NE MOŽE PODVESTI DOSTAVLJANJE NAREDBE VJEŠTACIMA FAKSOM.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 000500 09 Kž 4 od 23.09.2009. godine).
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:48:16

Sadržaj pisano izrađene presude
Član 312. stav 2. u vezi sa članom 305. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine


NEOSNOVANO SE ŽALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE PRVOSTEPENI SUD UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA I TIME ŠTO U PISANO IZRAĐENOJ PRESUDI TOK POSTUPKA NIJE CJELOVITO PRIKAZAN ODNOSNO ŠTO PISMENO IZRAĐENA PRESUDA NE SADRŽI PREGLED PROCESNE HRONOLOGIJE, PA, TAKO, NI NAVODE O TOME DA SU NA POTVRĐENU OPTUŽNICU ULAGANI PRETHODNI PRIGOVORI I DA JE SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE ODLUČIVAO O TIM PRIGOVORIMA. NAIME, OBAVEZAN SADRŽAJ PISANO IZRAĐENE PRESUDE ODREĐEN JE ČLANOM 305. ZKP FBiH I IZ TIH ZAKONSKIH ODREDABA JE JASNO DA HRONOLOŠKI PRIKAZ TOKA POSTUPKA NIJE OBAVEZAN ELEMENAT PISANO IZRAĐENE PRESUDE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 000550 09 Kž od 17.02.2010. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:49:40

Član 15., član 21. i član 25. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima
Član 250., 251. i 252. Porodičnog zakona F BiH


STICANJE KOJE PREDSTAVLJA BRAČNU STEČEVINU NE OSTVARUJE SE SAMO U ZAJEDNICI KOJU ČINE MUŽ I ŽENA, VEĆ I U ŠIROJ PORODIČNOJ ZAJEDNICI, PRI ČEMU JE SVAKI BRAČNI PARTNER OVLAŠĆEN DA PREMA OSTALIM ČLANOVIMA TE ŠIRE ZAJEDNICE ŠTITI STEČENU IMOVINU KOJA ZAJEDNIČKI PRIPADA BRAČNIM PARTNERIMA.

U TAKVOJ SITUACIJI UKUPNI SUVLASNIČKI DIO BRAČNIH PARTNERA U ODNOSU NA SUVLASNIČKE DIJELOVE OSTALIH ČLANOVA ŠIRE PORODIČNE ZAJEDNICE IMA SE UTVRDITI PREMA KRITERIJIMA KOJI VAŽE ZA STICANJE SUVLASNIŠTVA ( DOKAZANI FAKTIČKI DOPRINOS), A ZATIM SE TAKO UTVRĐEN SUVLASNIČKI DIO IMA PODIJELITI IZMEĐU BRAČNIH PARTNERA PO PRAVILIMA ZA DIOBU ZAJEDNIČKI STEČENE IMOVINE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001242 od 24.12.2009. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:51:18

Član 67. stav 1. i član 446. Zakona o obligacionim odnosima

UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA MOŽE SE ZAKLJUČITI PROSTOM SAGLASNOŠĆU VOLJA UGOVORNIH STRANA, PA SE POSTOJANJE VOLJE ZA ZAKLJUČENJE TAKVOG NEFORMALNOG UGOVORA MOŽE ISKAZATI I PUTEM ODREĐENIH KONKLUDENTNIH RADNJI.


Iz obrazloženja:

Relevantna činjenična utvrđenja prvostepenog suda, koja su kao pravilna i potpuna prihvaćena od strane drugostepenog suda, mogu se rezimirati na slijedeći način:
Rješenjem od 08.05.1990. godine tuženi je svog radnika (pomoćnik direktora) P.M. uputio na rad u svoje Predstavništvo u Aleksandriji – Egipat na mandatni period od četiri godine, počev od 15.08.1990. godine, raspoređujući ga na poslove rukovodioca Predstavništva. Odlukom od 12.02.1996. godine tuženi je P.M. produžio mandat do opoziva, tako da je P.M. na poslovima rukovodioca Predstavništva u Aleksandriji radio do 17.07.1997. godine.
Generalni direktor tuženog podnio je dana 07.05.1990. godine R SUP SRBiH Sarajevo, tadašnjem poslodavcu tužiteljice, zahtjev da se tužiteljici, radi odlaska i boravka sa bračnim drugom P.M. u inostranstvo, umirovi radni odnos na period od četiri godine, počev od 15.08.1990. godine. U istom zahtjevu tuženi je naveo da će on sam snositi troškove produženog penzijsko-invalidskog osiguranja tužiteljice za svo vrijeme njenog boravka sa suprugom u inostranstvu.
Rješenjem SIZ-a PIO BiH, Filijala Sarajevo od 31.10.1990. godine tužiteljici je utvrđeno svojstvo osiguranika u produženom penzijskom i invalidskom osiguranju počev od 15.08.1990. godine i utvrđena osnovica osiguranja.
Tuženi je za tužiteljicu vršio uplate doprinosa za produženo penzijsko i invalidsko osiguranje zaključno sa 09.02.1992. godine, nakon čega je prestao vršiti uplate navedenih doprinosa.
Rješenjem DF PIO BiH od 10.12.1998. godine utvrđeno je da doprinosi za produženo penzijsko i invalidsko osiguranje za preostali period od 10.02.1992. godine do 17.07.1997. godine iznose 14.544,00 KM i da je tužiteljica navedeni iznos dužna platiti u roku od osam dana od dana donošenja rješenja.
Tužiteljica se obraćala tuženom sa zahtjevom da izvrši preuzetu obavezu uplate doprinosa. Povodom navedenog zahtjeva na sjednici Upravnog odbora od 19.12.2002. godine, tuženi je donio zaključak da zbog trenutnih finansijskih teškoća odloži razmatranje zahtjeva dok se za to ne steknu povoljniji uslovi.
Odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva prvostepeni sud je, imajući u vidu iznesena činjenična utvrđenja, zasnovao na pravnom zaključku da okolnost što je tuženi u jednom periodu vršio uplate doprinosa za tužiteljicu i „eventualno obećao vršiti i dalje ove uplate“ ne stvara obavezu tuženog da uplati preostale doprinose, jer on nije zakonski obveznik plaćanja navedenih doprinosa, već sama tužiteljica, niti je bilo kojim aktom svog nadležnog organa preuzeo takvu obavezu.
Osnovano revidentica u reviziji ukazuje da je drugostepena presuda, kojom je kao pravilan prihvaćen pravni zaključak prvostepenog suda i potvrđena njegova odluka, zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Odredbom člana 69. Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja („Službeni list SFRJ“ broj 23/82 – 44/90) bilo je propisano da se u staž osiguranja računa i vrijeme provedeno po prestanku obaveznog osiguranja za koje je plaćen doprinos (produženo osiguranje).
Pravilno su nižestepeni sudovi u tumačenju navedene zakonske odredbe zaključili da je produženo osiguranje dobrovoljno osiguranje, koje se priznaje na zahtjev osiguranika, u konkretnom slučaju tužiteljice, i da je osiguranik obveznik uplate doprinosa za produženo osiguranje, ali su pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu ispustili iz vida odredbe Zakona o obligacionim odnosima o preuzimanju duga (član 446. ZOO), odnosno odredbe o preuzimanju ispunjenja (član 453. ZOO).
Odredbom člana 446. stav 1. ZOO propisano je da se preuzimanje duga vrši ugovorom između dužnika i trećeg lica (preuzimaoca), na koji je pristao povjerilac.
Prema stavu trećem istog zakonskog člana pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime.
Dakle, preuzimanje duga je ugovor između dužnika ( u konkretnom slučaju tužiteljice, kao obveznik plaćanja doprinosa) i trećeg lica (u konkretnom slučaju tuženi), na koje je pristao povjerilac (u konkretnom slučaju DF PIO BiH).
Ugovor o preuzimanju duga može se zaključiti prostom saglasnošću volja ugovornih strana (član 446. u vezi sa članom 67. stav 1. ZOO), pa se postojanje volje za zaključenje takvog neformalnog ugovora može iskazati i putem određenih konkludentnih radnji.
Kako se svojstvo osiguranika u produženom penzijskom i invalidskom osiguranju priznaje samo na zahtjev osiguranika, a imajući u vidu nesporno utvrđenje činjenice da se tuženi, prije nego što je tužiteljica podnijela zahtjev nadležnom organu za priznanje produženog osiguranja, obratio njenom poslodavcu sa zahtjevom da se umirovi njen radni odnos, uz navod da će sam snositi troškove njenog produženog penzijskog i invalidskog osiguranja, može se van svake razumne sumnje izvesti zaključak da je navedenim zahtjevima prethodio usmeni dogovor između tužiteljice i tuženog o svim aspektima njenog radno-pravnog statusa za vrijeme boravka u inostranstvu, pa tako i o preuzimanju obaveze tuženog da za tužiteljicu plaća predmetne doprinose.
Drugim riječima, logičnom slijedu životnog događaja ne bi odgovaralo da tuženi upućuje zahtjev poslodavcu tužiteljice u kome se obavezuje da će plaćati predmetne doprinose, koju obavezu i ispunjava do 09.02.1992. godine, a da prethodno od strane tužiteljice nije upoznat da ona želi koristiti mogućnost produženog osiguranja i da sa istom nije ugovorio da će on umjesto nje izvršavati obavezu plaćanja doprinosa.
Najzad, ni na sjednici svog Upravnog odbora od 19.12.2002. godine tuženi ne negira postojanje svoje obaveze, već je njeno ispunjenje prolongirao do sticanja materijalnih mogućnosti za njeno ispunjenje, pa se i sa osnova te činjenice nameće kao logičan zaključak o postojanju ugovora o preuzimanju duga.
Prema činjeničnim utvrđenjima nižestepenih sudova SIZ PIO BiH, kao pravni prednik DF PIO BiH, primio je ispunjenje uplata doprinosa od strane tuženog za period od 15.08.1990. godine do 09.02.1992. godine, pa se u skladu sa odredbom člana 446. stav 3. ZOO ima zaključiti da je povjerilac dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga.
Iz sadržaja dokaza izvedenih u postupku ne može se izvesti zaključak da tuženi, prilikom uplata doprinosa za period od 15.08.1990. do 09.02.1992. godine, nije povjeriocu stavio do znanja da on ispunjenje vrši kao svoju obavezu (član 446. stav 3. ZOO), tim više što iz sadržaja rješenja SIZ-a PIO BiH, kojima je za pojedine godine utvrđivana osnovica osiguranja, proizilazi da su ta rješenja dostavljana na plaćanje tuženom.
U hipotezi da tuženi isplate nije vršio u svoje ime (kao svoju obavezu) i da shodno tome ne važi pretpostavka da je povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga, tužbeni zahtjev bi bio osnovan sa stanovišta odredbe člana 453. ZOO.
Do preuzimanja ispunjenja (član 453. stav 1. ZOO) dolazi ugovorom između dužnika i trećeg lica kojim treći preuzima obavezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu.
Navedeni ugovor proizvodi pravne učinke samo između ugovornih strana (povjerilac ne stiče nikakva prava prema trećem licu), ali dužnik ima pravo od trećeg zahtjevati da ovaj povjeriocu blagovremeno i uredno ispuni dužnikov dug, a konkretna činjenično pravna situacija, u najnepovoljnijoj hipotezi za tužiteljicu, ukazuje na postojanje ugovora o preuzimanju ispunjenja.
Uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje preduslov je za ostvarivanje prava na penziju, pa se na ove obaveze ne može primijeniti zastarni rok iz člana 106. Zakona o radu, jer se ne radi o takvoj vrsti potraživanja koje podliježe zastarijelosti (član 3. stav 2. u vezi sa članom 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju), pa je neprihvatljiv tuženikov prigovor zastarijelosti predmetnog zahtjeva.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001012 od 10.11.2009. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:51:58

Član 103. Zakona o obligacionim odnosima

OKOLNOST DA TUŽITELJICA, KAO PRODAVAC, U VRIJEME ZAKLJUČENJA UGOVORA O PRODAJI STANA NIJE BILA UPISANA U ZEMLJIŠNOJ KNJIZI KAO VLASNIK STANA NEMA ZA POSLJEDICU NIŠTAVOST UGOVORA UKOLIKO SE TUŽITELJICA, NAKON ZAKLJUČENJA TOG UGOVORA, UKNJIŽILA KAO VLASNIK STANA, NAKON ČEGA SE I KUPAC, OSNOVOM UGOVORA O PRODAJI STANA, UKNJIŽIO KAO VLASNIK STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001687 od 15.09.2009. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:52:38

Član 210. i član 394. Zakona o obligacionim odnosima

STICALAC BEZ OSNOVA VRAĆA SVE ONO ŠTO JE NEOSNOVANO STEKAO, BEZ OBZIRA NA SVOJU SAVJESNOST ILI NESAVJESNOST, KOJA JE ZNAČAJNA SAMO ZA PITANJE VRAĆANJA PLODOVA I PLAĆANJE ZATEZNIH KAMATA, PRI ČEMU SE PRVENSTVENO VRŠI USPOSTAVA PRIJAŠNJEG STANJA BILO DA SE RADI O INDIVIDUALNO ODREĐENOJ STVARI, GENERIČKOJ STVARI ILI O SUMI NOVCA.
ISKLJUČENA JE MOGUĆNOST REVALORIZACIJE PRIMLJENE SUME NOVCA NJENIM PRETVARANJEM U DRUGU VALUTU (NJEMAČKU MARKU) TE POTOM PRETVARANJE OVE U VAŽEĆU DOMAĆU VALUTU NA DAN PRESUĐENJA, JER BI TAKVIM POSTUPANJEM BILO IZIGRANO NAČELO MONETARNOG NOMINALIZMA IZRAŽENO U ČLANU 394. ZOO, KOJE PODRAZUMIJEVA ISPLATU ONOG BROJA NOVČANIH JEDINICA NA KOJI OBAVEZA GLASI.

Iz obrazloženja:

Ukoliko se sagleda da je drugotuženi na dan 26.04.1992. godine stekao bez osnova iznos od 4,200.000 tadašnjih yu dinara, slijedom izloženih pravila materijalnog prava, predstojala bi njegova obaveza vraćanja navedenog iznosa, dakle određenog broja novčanih jedinica koji je pravno neosnovano prešao iz imovine tužitelja u njegovu imovinu (član 210. stav 1. poslijednji red i 214. ZOO).
Međutim, po prinudnim odredbama Zakona o novcu („Službeni list RBiH“, broj 8/92 i 13/94), te Uredbe Vlade RBiH o sprovođenju tog zakona („Službeni list RBiH“, broj 13/92) sve obaveze iskazane u yu dinarima sa stanjem na dan 17.08.1992 godine, konvertovane su u BH dinare, po kursu zamjene 10:1. Kasnijim Zakonom o promjeni vrijednosti dinara („Službeni list RBiH“, broj 16/9 i 33/94) utvrđena je nova vrijednost BH dinara, tako da novi BH dinar vrijedi 10.000 postojećih dinara. Primjena ovoga zakona je otpočela 15.07.1994. godine. Zakonom o Centralnoj banci BiH („Službeni list BiH“, broj 12/97, „Službeni glasnik BiH“, broj 16/97 i „Službene novine FBiH“, broj 16/97) koji je stupio na snagu 11.08.1997. godine i Odlukom Upravnog odbora Centralne banke BiH („Službene novine BiH“, broj 1/98) je uvedena monetarna jedinica KM, te izvršena konverzija tako da 100 BH dinara čini iznos od 1 KM. Odredbama člana 16. Zakona o deviznom poslovanju („Službene l RBiH“, broj 35/98) je određeno da je službeni devizni kurs domaće valute fiksan i iznosi jedna Konvertibilna marka za jednu njemačku marku.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001688 od 23.02.2010. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:53:44

Član 371. i član 374. Zakona o obligacionim odnosima

UGOVOR O KREDITU NIJE „USLUGA“ KOJU IMA U VIDU ČLAN 374. ZOO TAKO DA POTRAŽIVANJE BANKE IZ UGOVORA O KREDITU, NEOVISNO OD TOGA ŠTO JE ZAKLJUČEN IZMEĐU DVA PRAVNA LICA, ZASTARIJEVA U PETOGODIŠNJEM ZASTARNOM ROKU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000847 od 15.10.2009. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:54:42

36.
Član 376. Zakona o obligacionim odnosima

NA ZASTARJELOST ZAHTJEVA ZA ISPLATU NAKNADE ŠTETE SA OSNOVA POVREDE NA RADU PRIMJENJUJU SE ODREDBE ČLANA 376. ZOO.
ZASTARA POČINJE TEĆI OD DANA KADA JE UTVRĐENA INVALIDNOST ZAPOSLENIKA, ODNOSNO OD DANA KADA ZBOG RASPOREĐIVANJA NA DRUGO RADNO MJESTO ZAPOSLENIK PRIMA MANJU PLAĆU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000400 od 08.05.2007. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:55:27

Član 939. Zakona o obligacionim odnosima

ŠTETNIK KOJI NIJE SUDJELOVAO U PARNICI U KOJOJ JE ZAKLJUČENA SUDSKA NAGODBA IZMEĐU OŠTEĆENOG I DRUŠTVA ZA OSIGURANJE, KAO OSIGURAVAČA, OVLAŠTEN JE U REGRESOJ PARNICI KOJU PROTIV NJEGA VODI OSIGURAVAČ ISTAĆI SVE ONE PRIGOVORE KOJE BI MOGAO ISTAĆI I U POSTUPKU U KOME JE ZAKLJUČENA SUDSKA NAGODBA.
TO ZNAČI DA JE ŠTETNIK OVLAŠTEN DA ISTAKNE OSIGURAVAČU PRIGOVOR ISKLJUČIVE ILI PODJELJENE ODGOVORNOSTI OŠTEĆENOG, PRIGOVOR VISINE ŠTETE ILI PRIGOVOR VLASTITIH MATERIJALNIH PRILIKA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 001341 08 Rev od
22.12.2009. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Re: Pozitivna sudska praksa - BiH

Postod Kandic u Pon Okt 21, 2013 11:56:02

Član 155. i član 189. Zakona o obligacionim odnosima

DA BI OSNOVANO MOGAO OSTVARITI PRAVO NA NAKNADU IZMAKLE KORISTI OŠTEĆENI U POSTUPKU MORA DOKAZATI IZMAKLI DOBITAK KOJI SE MOGAO OSNOVANO OČEKIVATI PREMA REDOVNOM TOKU STVARI ILI POSEBNIM OKOLNOSTIMA, TAKO DA ZA OSTVARIVANJE NAKNADE ŠTETE SA OSNOVA IZMAKLE KORISTI NIJE DOVOLJNO SAMO POSTOJANJE MOGUĆNOSTI OSTVARIVANJA KORISTI, VEĆ I NAMJERA I IZVJESNOST OSTVARIVANJA KORISTI.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001190 od 01.04.2010. godine)
Kandic
 
Postovi: 181
Pridružio se: Uto Okt 15, 2013 14:16:09
Lokacija: Bosna i Hercegovina

Sljedeća

Povratak na Razno

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju

cron